Kako bi to izgledalo?

26.09.2007. u 14:42 | 2 Komentara | Print | # | ^

Stajala bih ispred tebe pognute glave da mi ne vidiš oči. Oči su ogledalo duše, a ja ne želim da mi zaviruješ u dušu. Previše straha sad tamo ima, rekla sam ti. Ne želim da to gledaš.
Imam smjele snove i maštanja, i tebe u njima. Ne želim da to vidiš, a opet želim.
Ne želim da mi vidiš podrhtavanje usana i kako mi se koljena tresu kad si blizu. Ne želim. Jer tvoj odgovor bi mogao biti čista okrutnost. Mogla bih od tebe čuti svašta. Kako se usuđujem? Da jel sam ja svjesna što me sve čeka sljedećih mjeseci? Što mi pada na pamet? Da sam sve krivo shvatila...
Možda i jesam. Um se poigrava kad nekog tako jako želiš. Vidiš signale i poruke tamo gdje ih i nema. U glavi divljaju svi mogući scenariji, dijalozi, monolozi... Koji od njih je moguć, istinit?

Da se nađemo na "kavi". Pričamo o nekim kao "službenim stvarima". Da smo "kao" totalno "cool". Da odjednom samo kažeš - idemo negdje! I da se ja bez riječi dignem. Slijedim te kamo god...

Zavaravam li se?
Samo ti imaš odgovor.
A ja ga ne želim čuti. Jer me je strah, stalno ti to ponavljam.
Htjela bih samo da ništa ne govoriš i da me odvedeš negdje. Da me zagrliš. Prošećeš svojim rukama po mom licu. Da mi kažeš kako te nije briga ni za šta. Da mi priljepiš bezvremenski poljubac na usne, da pustiš da prsti i usne pričaju.
A drugo i nije važno.
Jer ionako ništa drugo sada ni ne možemo promijeniti.

Dizajn: Endless-Light.com | Slike: Luis Royo
Copyright © tatjana.spoljar[at]gmail[tocka]com Zabranjeno korištenje svih tekstova sa ovog bloga bez dozvole autorice.
Tekstovi su autorski, neki od njih i objavljivani pod mojim imenom i prezimenom. Ukoliko želite nešto s ovog bloga javite mi se mailom, ljudi smo - dogovorit ćemo se.